San

Otkud sad ti, kog vraga!!!??? Šunjaš mi se po snovima i još izazivaš buru poslije buđenja. Neko mi je nekad rekao da, kada nekog sanjaš takvim intenzitetom kao da je stvarnost, i taj neko misli na tebe. Sve se promjenilo, nisam ti više ona mala, naivna djevojčica koju si poznavao. Volim nekoga ko će mi…

Nastavi čitanje →

Zalutala…

Zalutala. Prošle su godine od poslednjeg pisanja. Još više od nas… Ne patim. Ne plačem. Ne kajem se. Ne pitam se. Samo ponekad zažalim. Ne za nama, ne za tobom.  Zažalim za tom besprekornom, čistom ljubavlju koju sam osjećala. Ponekad se sjetim onog dana u parku. Rekao si da želiš da ti budem žena jednog…

Nastavi čitanje →

U prolazu…

Da… upravo u prolazu odlučih i tebi da posvetim koju riječ. Tek da se ne zaboravi da smo postojali, da je postojala ljubav i da sam nekada, svim srcem, voljela…   Sretna sam što sa sigurnošću mogu reći da te više ne volim iako me još uvijek nešto "presječe" svaki put kad te vidim (mada te rijetko…

Nastavi čitanje →

Kad prošetaš kroz moje snove… kako da zaboravim

Na neki čudan način osjećam potrebu da komuniciram sa tobom… mada znam da ove redove nikad nećeš pročitati, ja ti moram reći ono što danima skupljam u sebi i ne mogu ignorisati tu sjenku koja me prati gdje god krenem… Ima te u meni i više nego što priznajem ali vješto skrivam tu tamnu stranu svog…

Nastavi čitanje →

Ponovo onaj nemir u meni… možda prouzrokovan željom i potrebom da te vidim… samo da pogledom okrznem tvoje lice, uvjerim se da postojiš i da dišemo isti zrak… samo da ti pokažem da i dalje stojim uspravno i da moj život ima smisla i poslije tebe… ili da jedno drugom poremetimo svakodnevnicu i unesemo nemir……

Nastavi čitanje →