Poslije svega...

Poslije svega... bices ti... i bicu ja... Ali nas nikada vise nece biti...

08.02.2012.

San

Otkud sad ti, kog vraga!!!??? Šunjaš mi se po snovima i još izazivaš buru poslije buđenja. Neko mi je nekad rekao da, kada nekog sanjaš takvim intenzitetom kao da je stvarnost, i taj neko misli na tebe.

Sve se promjenilo, nisam ti više ona mala, naivna djevojčica koju si poznavao. Volim nekoga ko će mi za nekoliko mjeseci biti muž, saputnik kroz život, ko mi je velika i iskrena ljubav. Nema onih talasa koje sam sa tobom doživljavala, da nas potope. Ove emocije su snažne ali stabilne.

A ti, tek tako upadneš u moj san, pričaš sa mnom kao da si tu, učiniš da zadrhtim i osjetim se baš kao prije 7 godina, kad sam te mnogo voljela...

I ne mogu da se ne zapitam. Da li zaista misliš na mene?

06.04.2011.

PAZI ŠTA ŽELIŠ...

Lijepo ljudi kažu: "Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari".

Poželjela sam da te vidim. I ponovo sam te sanjala, baš te noći koja je bila jedna od najljepših u tvom životu. Sanjam kako me u stopu pratiš, čak i na posao ideš za mnom ali si bio potpuno drugačiji od onog kojeg poznajem, druga boja kose, nekoliko kilograma viška...

I tako, poželjeh opet da te vidim, samo da znam da si dobro, da postojiš. Ne znam zašto.

I jednog lijepog popodneva, vesela, razdragana izlazim iz svoje kancelarije i BUM. TI!!! Znam zašto si došao. Znala sam čim sam te vidjela gdje sjediš. I lijepa konverzacija, kao da smo stari prijatelji a ne bolna prošlost.

Čestitam ti i od srca ti želim sreću. Zaista. Nije to gluma niti radi reda. Drago mi je što sam te vidjela i dok se drugarice čude kako sam podnijela taj susret i saznanje da si postao otac, ja sam neobično sretna jer sam, nakon toliko godina, mogla da pričam sa tobom bez gorčine, bez bola i kao da smo prijatelji.

Drago mi je i zato što sam shvatila da si ti meni zaista prošlost. Samo lijepa uspomena koju nikada neću zaboraviti. Zato što te se neću sjećati kao nekog ko me je povrijedio već kao nekog ko me je činio sretnom, makar i za kratko. 

I zato što volim nekoga i što taj neko voli mene onako kako sam oduvijek željela. Što ću za koji mjesec biti njegova za cijeli život....


"Ako te ikada sretnem u ovom ukletom gradu,
ostani mirno na istoj strani ulice..."

16.03.2011.

Opet taj san...

Kad pogledam unazad, vidim tebe. Vidim i ostale ali ti se nekako izdvajaš u masi, kao da je ljubav sa tobom bila nešto sveto. Meni i jeste ali ti si je uprljao.

To, ipak, ne znači da si i danas jednako važan. Danas je tu neko ko nije tvoja zamjena već moja ljubav, čovjek sa kojim ću dijeliti život i postelju.

Ali, noćas sam te sanjala. Zato i pišem, nije da mi nedostaješ. Ova stranica je samo parče neba pod kojim mogu reći ono što nikome i nikada ne bih.

Bio je to san poput mnogih u kojima si ti.
Ne sporim jačinu osjećanja koja su se pojavila, ako se u snu, uopšte, može osjećati. Bio si u masi drugih ljudi, u nekoj sali, igraš fudal a ja sjedim na klupi i gledam kako ideš prema izlazu. Kao, sasvim slučajno, praveći se da te ne vidim, izlazim, tako da ti presječem put ali ipak, prolazim ispred tebe. A ti... hvataš me za ruku i vraćaš me.

Odjednom, sjedimo i pijemo kafu u obližnjem kafiću. I grliš me, nedostajem ti. Čežnju ti čitam u očima. Osjećam ispunjenost, nedostaješ i ti meni ali znam da je to samo trenutak. I odlaziš, kao da bježiš od mene... I nestaješ, ne mogu te naći. I ne tražim te više.

Buđenje. Čudan osjećaj. Šta sad hoćeš od mene!? Kroz san da mi se uvučeš u misli!? Priznajem, želim da te vidim. Samo da te sretnem, da vidim kako si, da si dobro. Nije to  nedostajanje niti čežnja za tvojim zagrljajem, blizinom, ljubavlju. Nema tu ljubavi već odavno.

To je samo trag ljubavi koji nikada neće nestati u meni.



"Kad mi se najmanje budeš nadao,
k'o nekad nezvana ću ti svratiti,
za vremenom što prošlo je
još ćemo dugo patiti..."

01.12.2010.

Zalutala...

Zalutala.

Prošle su godine od poslednjeg pisanja.

Još više od nas...

Ne patim. Ne plačem. Ne kajem se. Ne pitam se.

Samo ponekad zažalim. Ne za nama, ne za tobom.  Zažalim za tom besprekornom, čistom ljubavlju koju sam osjećala.

Ponekad se sjetim onog dana u parku. Rekao si da želiš da ti budem žena jednog dana. I da ćeš, ako se to ne desi, uvijek žaliti što nisam ja na mjestu te neke koja će biti.

I pitam se, žališ li!? Pomisliš li ikad...



"Biće još proleća i nekih drugih ljudi,
zbog ljubavi će suzu pustiti;
biće još proleca, al' mene biti neće
tamo gde budeš bio ti..."

05.10.2008.

Nakon toliko godina...

Prođe cijela godina a ja ne napisah ni riječi o tebi. Prođe cijela vječnost a ja ne osjetih kako vrijeme teče...

 

Nije da te nisam sretala, ni mislila na tebe. Nije da se nisam pitala s kim si, kako si. Nije da nisam poželjela da te vidim. Samo sam te sakrila u skriveni dio svoje podsvjesti, tamo gdje ni sama ne znam doći ni zaviriti. Sakrila te tamo gdje ne postojim ja.

Noćas si pronašao put ka izlazu, ka mojoj svijesti, mojim snovima... Prilazio si sa osmjehom na licu. Nervozno sam pokušavala da sklonim pramen kose sa lica, da ublažim reakciju tijela na tvoje prisustvo i čekala da staneš sasvim blizu. I prišao si. Ali to više nisi bio ti. Izgledao si drugačije nego što te poznajem.

Ipak, onaj nemir koji si mi dao još prije više od tri godine, probudio se noćas. Noćas, u tom snu, u kome si me grlio a ja se otimala od tvojih zagrljaja...

 

I nakon toliko vremena, možeš da uznemiriš mirno more... hoću li ikada zaista moći da se sakrijem od sebe...

 

Plaši me saznanje da me još uvijek činiš potpunom...

 

 

"Videla ga nisam - ja ne pamtim otkad

al' još mu nosim sliku kad je bio mlad

da me seti šta je bilo

a šta mi se učinilo...

S kim je i šta radi - to me se ne tiče

al' zaborav k'o cvet za noć ne niče

i mnogo vode će poteći dok prebolim

al' to mu nemoj reći...

Znam da neke ljubavi umiru jer rode se daleke

znam, za njima ostaće dve suze na dnu reke,

znam da to je jedan grad što živeće i onda kad sve stane

znam da zauvek je tu sa moje leve strane...

MOGU SVA MESTA NA SVETU DA MI POSTANU DOM

AL SRCE ĆE IĆI UVEK ULICOM TOM

GDE NA KRAJU POD SVETLOM ČEKAŠ ME TI

U GRADU IZGUBLJENIH LJUBAVI..."

 

 

08.09.2007.

Oproštaj...

 

Nema više gorčine u mojim grudima niti bijesa koji si redovno izazivao svojim pozivima... bilo je potrebno samo da priznanje sklizne sa tvojih usana... priznanje o krivici, o bolu, o nepravu...

 

Nisi imao pravo na mene... nisi...

 

Bol u tvom glasu je uništila moj ponos i drskost i nisam imala srca da te krivim za sve što si mi uradio... zamolila sam te da ne pričamo o tome, nema svrhe, gotova je priča...

 

-         Gotova!?

-         Jeste...

-         Šteta... pravo šteta...

 

Neću te moliti za oproštaj što sam sad sretna jer moram makar malo pustiti da osjetiš kako mi je bilo... ali neću ni željeti da ti budeš nesretan... ako si zaslužio, neka ti život vrati ali ja neću... Ipak sam te voljela... ipak si bio dio mene... ipak smo imali ljubav...

 

A boli činjenica o prolaznosti... boli sjeta u tvojim očima jer podsjeća na dane moje najveće sreće... sreće kakvu ponovo neću osjetiti jer pola srca mi je ostalo tamo... kod tebe...

 

Pustiću sebe da pustim suzu... pustiću muziku koja na nas sjeća i ovaj dan posvetiti mislima o tebi... zaviriću u prošlost jer imam potrebu za tim ali u stvarnosti... mi ne postojimo, nećemo ni postojati...

 

"Sačuvaj mi mesto pored svoga  -

ja ću doći,

bol za tobom još me drži

i nikad me neće proći..."

 

Znam... sjećaš se ovoga... ali ne važi više... možda nekad i negdje... za nekih 100 godina na drugoj planeti...

 

29.07.2007.

U prolazu...

Da... upravo u prolazu odlučih i tebi da posvetim koju riječ. Tek da se ne zaboravi da smo postojali, da je postojala ljubav i da sam nekada, svim srcem, voljela...

 

Sretna sam što sa sigurnošću mogu reći da te više ne volim iako me još uvijek nešto "presječe" svaki put kad te vidim (mada te rijetko i vidjam). Ali tvoj poziv više ne boli niti činjenica da imaš nju koja je samo s vremena na vrijeme zvanično tvoja djevojka...

 

Mada, to povlači jedno pitanje na čiji odgovor ne želim gubiti vrijeme jer želim vjerovati da je onako kako sam mislila da jeste... I od mene si odlazio i vraćao se hiljadu puta. Zar je ona isto što sam bila ja!? Ili sam ja ono što je ona!? Zar nisam bila posebna... ili i njoj pričaš ono što si meni pričao, i ja sam za nju možda "ona druga koja je samo potreba a ne ljubav".

 

ĆUTI!!! Ne želim znati da je laž bilo sve ono u što sam sebe uložila do kraja... pusti da vjerujem da je ona bila ta druga a ne ja... i mogu joj samo čestitati što je tako dugo izdržala tvoju nestalnost. Ili te toliko jako voli da i nemoguće stvari oprašta ili ne vidi koliko si egoističan ili joj nije ni važno što odlaziš i dolaziš kako poželiš...

 

A uostalom... zašto te molim da ćutiš... ionako ne bi rekao istinu...

Nije to u tvom stilu...

 

Okreni njen broj i reci da si tu za pet minuta,

okreni njen broj i reci da je voliš - znaš da je zabrinuta,

okreni njen broj, uskoro i ovde bićeš nepoželjan,

okreni njen broj, ti više nisi mojih suza vredan...

 

03.07.2007.

Čestitka za sve laži...

 

Trebala bih, kulture i prošlosti radi, poslati poruku na onaj davno izbrisani ali ne i zaboravljeni broj. Trebala bih poželjeti ti sreću i čestitati rodjendan...

A kako to da učinim!? Zar si zaslužio ijednu lijepu riječ da ti uputim, zar osjećajem povrjedjenosti možeš opravdavati svoje postupke i vraćati mi milo za drago kao da smo djeca!? Kao da nisi svjestan koliko si bola ti meni nanio i koliko si bukvalno ubio svaki atom snage u meni...

 

Nemam razloga da opravdavam sama sebe niti da ti objašnjavam da sam dala sve od sebe kad ti to, ionako, nikada nisi cijenio. I sad ja trebam biti ta koja je kriva za sve, koja te je zamjenila sa prvim koji je naišao!? Nije prvi naišao... bilo ih je prije njega a poslije tebe mnogo koji su pokušavali da se usidre u mojoj luci... a ti si stajao na ulazu i sve redom vraćao ne dopustivši ni da im dam šansu. Tjerala sam od sebe svakoga ko je samo poželio da zauzme tvoje mjesto a sve to jer sam te neizmjerno voljela.

 

I otkud ti pravo da njemu zamjeriš što je vratio moju vjeru u ljubav, što me podigao sa dna koje je nosilo tvoje ime i što se sad mogu nazvati sretnom i zadovoljnom osobom!?

 

Bog i prijatelji su mi svjedoci koliko sam željela biti pored tebe i koliko sam se žrtvovala da bih tebi pružila ruke za zagrljaj kad ti je bio potreban. Koliko duševne i fizičke boli sam podnosila kad si me, na momente, vraćao u život da bi sledećeg dana prokockao moje povjerenje i još uzimao sebi za pravo da smatraš to „ničim posebnim“.

 

A poslije toliko poraza došao je ON. Pišem njegovo ime velikim slovima jer je veliki i u mojim očima, jer je uvijek tu da me smiri... a ne pričam mu o tebi jer ne želim da ti dam važnost kakvu nemaš i ne zaslužuješ...

 

Provedi ovaj dan na način koji te najviše čini sretnim i sjeti se na koji si način ti obilježio moj dan... neka ti Bog oprosti za sve boli i laži koje si izgovorio, ja niti praštam niti sudim... samo te puštam da budeš bez mene pa budi i sretan do kraja, ako možeš...

25.06.2007.

Kad prošetaš kroz moje snove... kako da zaboravim

Na neki čudan način osjećam potrebu da komuniciram sa tobom... mada znam da ove redove nikad nećeš pročitati, ja ti moram reći ono što danima skupljam u sebi i ne mogu ignorisati tu sjenku koja me prati gdje god krenem...

Ima te u meni i više nego što priznajem ali vješto skrivam tu tamnu stranu svog srca i odlično se snalazim u njegovom naručju. I ne pomišljaj da u njemu tražim tebe jer nije tako. On je prvi, nakon toliko neuspjelih pokušaja, koji je uspio da me zadrži i evo, već pet mjeseci se zovem njegovom...

A to što tebi pišem... to je nešto što ipak ne mogu prestati jer još uvijek se zaledim kad te ugledam, još uvijek plačem zbog tvog poziva, još uvijek se sredjujem da bih se tebi svidjela ili ti jednostavno, prkosila...

A ti... misliš da imaš prava na sve ono što si nekad imao! Žao mi je ali više ne... to što mislim na tebe ne znači da bih ti se vratila i da bih, kao nekad sve ostalo, ponovo izgubila tlo pod svojim nogama... još manje znači da bih njega izgubila jer on je jedina svjetla tačka koju trenutno vidim... on umije da me oraspoloži i smiri u onim najtežim trenucima koje proživljavam... ne kažem da ti to nisi znao jer jesi ali isto tako, znao si i da mi slomiš srce... i da ponovo lomiš ono što je ostalo od njega...

Ne mogu ti to više dopustiti jer konačno sam pronašla ono što vrijedi...

 

Bacio si kamen srcu u lice,

pogodio mene, izdajice

i da znaš da u moru sol

nije slana kao moja bol.

Ko si da me navikneš na tugu

da potjeraš ljubav, vjernog slugu

'mjesto da mi dodješ lijep

kao prorok medju pošten svijet...

12.05.2007.

...

Ponovo onaj nemir u meni... možda prouzrokovan željom i potrebom da te vidim... samo da pogledom okrznem tvoje lice, uvjerim se da postojiš i da dišemo isti zrak... samo da ti pokažem da i dalje stojim uspravno i da moj život ima smisla i poslije tebe... ili da jedno drugom poremetimo svakodnevnicu i unesemo nemir...

 

Ne odolih želji da pročitam dnevnik svojih uspomena na onim stranicama koje se ne čitaju... i baš na ovaj dan, nakon male prepirke, sjedeći pored tebe, dobih poruku zbog koje nisam mogla da se ljutim na tebe...  "Mačak, nemoj nikada zaboraviti da te volim, upamti to dobro i nemoj da sumnjaš u to..."

 

A gdje je sad tvoj mačak... nosi li neka druga moj nadimak...

 

"..zauvek ću da te volim - već sam čula to,

pa te pitam dal to važi i kad je gotovo..."


Stariji postovi

Poslije svega...
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829

Zazmuri...
Sve je u redu,
nije mi prvi put, navikla sam na bol.
Cekam u redu za mrvu ljubavi
dok vuces me na dno, samo je to jos sigurno,
na staklenim nogama odavno smo ti i ja.

Zazmuri, videces svet kakav jos nisi video
u tom svetu zivim ja, od ludila do ocaja.
Zazmuri, videces svet, boje od suza isprane,
sivom bojena sam ja u beznadju bez ikoga.

Kao da letim, tlo mi se izmice,
cekam da propadnem.
Ma sve je u redu,
samo me pusti da odbolujem
jer vuces me na dno samo je to jos sigurno...

Aleksandra Radovic

Ova me misao vodi...
"Nisam na ovaj svet stigao da bih bio porazen, niti neuspeh struji mojim venama. Istrajacu sve do uspeha."
Og Mandino

"Porazi su samo kratka odmorista buducih pobjednika"
M. Pupin

"Covjek misli da mnoge stvari ne moze da izdrzi ali kad mu se dogode, tek onda shvati koliko je jak"
dr Ivan Ribar

Poslije tebe...
Poslije tebe ni dan vise nije isti
i sve sto sam znala vise ne poznajem,
i sakrijem sve ono sto me tisti
jer, da lijeka nema, tek sada spoznajem.

Poslije tebe ni sunce isto ne grije
vremena nema niko za mene
i ovo srce u grudima sto bije
kao da hoce od mene da krene

Poslije tebe ne drhtim od pogleda
i niko ne umije tlo da mi pomakne
kako to ljubav bez tebe izgleda
kad niko i ne zna dusu da mi takne

Poslije tebe tisina mi se smije
i zidovi me gledaju al ne kao ti
poslije tebe nista isto nije
i meni su drugi nevazni svi

04.03.2006. NekadTvoja

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
13169

Powered by Blogger.ba
>
myspace backgrounds
Myspace Backgrounds